Čudna jada od Mostara grada
Pjesma koju gotovo svi poznajemo sačuvala je samo dio priče. Zapis iz 1930. vraća Bibu, njenu smrt, Ahmin povratak, mostarsku kafanu — i završetak koji mijenja značenje cijele balade.
Što je postajala poznatija, to je njena priča postajala manja.
Postoje narodne pjesme koje su kroz vrijeme rasle. Pjevači su im dodavali strofe, gradovi vlastita imena, a generacije nove slike. Čudna jada od Mostara grada doživjela je gotovo obrnutu sudbinu: što je više ulazila u repertoar pjevača, kafana, koncerata i novih aranžmana, to je njena priča postajala kraća.
Danas je većina slušalaca poznaje kao ljubavnu sevdalinku o Bibi Čelebić, djevojci koja boluje zbog Ahme. Majka ga kune, Biba ga brani, a obećanje da će je „na jesen uzeti” često ostaje posljednja tačka pjesme. U nekim dužim izvedbama još se nazire dženaza.
Ali najraniji dokumentovani zapis koji sam za sada uspio potvrditi, objavljen 1930. godine, otkriva mnogo razvijeniju baladu.
U njoj Biba zaista umire. Ahmo se vraća u Mostar ne znajući šta se dogodilo. Prolazi Lukom, odlazi među jarane i tek u Šestića kafani saznaje da Habibe više nema. A kada bi većina balada tu već završila, pjesma otvara još jednu tragediju: njegov prijatelj Sule govori mu da je i sam izgubio voljenu ženu — samo što njegova Đulsa nije umrla. Udala se za drugoga.
Upravo u toj posljednjoj sceni krije se možda najteži i najzreliji sloj cijele pjesme.
Zora sviće, Habiba izdiše,ZAPIS FRA BRUNE ADAMČIKA · 1930.
zora svanu, Habiba izdahnu.
Jedan zapis, tri čovjeka i djevojka koja je sačuvala riječi.
U časopisu Sv. Cecilija, godina XXIV, svezak 5, septembar–oktobar 1930, fra Bruno Adamčik objavio je rad Tri napjeva iz Hercegovine. Među tri primjera nalazi se i pjesma koju danas poznajemo kao Čudna jada od Mostara grada.
Vrijednost tog kratkog priloga nije samo u tome što čuva dugačak tekst. Adamčik bilježi i put kojim je pjesma došla do papira: napjev mu je otpjevao Franjo Brkić, riječi je dobio od Hasana Broke, a pjesmu je znala i zapisala Brokina kći Nusra.
Na kraju dodaje podatak koji danas djeluje gotovo nevjerovatno: pjesma je, prema informacijama koje je dobio, tada bila stara približno dvadeset godina. Ako je procjena bila makar približno tačna, njen nastanak bi se mogao smjestiti oko 1910.
Adamčik prenosi i lokalno predanje da je povod bio stvaran događaj: Habiba se željela udati za Ahmu, majka joj to nije dopuštala, a djevojka je od žalosti umrla. Važno je zadržati njegovu rezervu: on ne tvrdi da je događaj historijski dokazao, nego piše da se govorilo da je istinit.
Od lokalnog napjeva do dokumentovane balade.
Adamčik 1930. bilježi da je pjesma tada bila stara otprilike dvadeset godina.
U Sv. Ceciliji sačuvani su dugi tekst, napjev i podaci o kazivačima.
Jasmina Talam Adamčikov primjer izričito navodi kao baladu u studiji o narativnim oblicima.
Tekst i nota ne počinju istim stihom.
Puni tekst koji Adamčik štampa počinje stihovima:
„U Habibe, Čelebića zlata,
svaka riječ je hiljadu dukata.”
Međutim, ispod notnog primjera stoje slogovi danas najpoznatijeg početka:
„Čudna jada od Mostara grada,
sve od lani pa evo do sada.”
To znači da čuveni incipit nije nužno kasniji estradni dodatak: dokumentovan je uz melodiju već 1930. godine. Zašto je tekstualni prijepis počeo drugim distihom, izvor ne objašnjava. Najopreznije je reći da zapis pokazuje kako su već tada uz isti napjev mogle kružiti različite tekstualne forme ili načini započinjanja pjesme.
Notni zapis kao trag — ne kao zatvorena partitura.
Upravo je ovaj rani zapis poslužio kao tekstualna osnova nove STRIGOI verzije. Cilj je bio vratiti ono što se iz većine današnjih izvedbi izgubilo: Habibinu smrt, Ahmin povratak, Šestića kafanu, Sulu, Đulsu i posljednji razgovor dvojice jarana.
Notni primjer iz 1930. korišten je kao važna stilska i melodijska referenca — kao trag prema načinu na koji je pjesma tada mogla zvučati — ali nova izvedba nije pokušaj reprodukcije note jedan prema jedan. Riječ je o savremenoj interpretaciji koja polazi od arhivskog materijala, a ne o rekonstrukciji jedne jedine „autentične” izvedbe.
To je posebno važno zato što je već sam Adamčik upozorio da napjev nije bio potpuno fiksiran. Varijantu Franje Brkića opisao je kao dur-mol, dok je od drugih Mostaraca čuo izvođenja u čistom molu, naročito u f-molu. Drugim riječima: promjena nije nastala tek desetljećima kasnije. Bila je ugrađena u samu usmenu tradiciju.
Fra Bruno je tada imao tek dvadeset i jednu godinu.
Biografski podaci navode da je Bruno Adamčik rođen krajem 1908. u Konjicu. Kada je Tri napjeva iz Hercegovine objavljen, imao je svega dvadeset i jednu godinu. Kasnije je studirao i na Glazbenoj akademiji u Bratislavi.
Taj detalj ne mijenja samu pjesmu, ali zapis čini još zanimljivijim: ono što danas čitamo kao vrijedan etnomuzikološki dokument nastalo je iz interesa veoma mladog hercegovačkog franjevca za muziku koju je slušao oko sebe.
Čelebići nisu samo prezime iz pjesme.
Ismet Ćumurija je 2000. godine u mostarskom časopisu Most objavio rad o porijeklu Čelebića. Navodi Mustafu Čelebića koji je živio na Luci 1771. godine i piše da je u toj mahali postojao Čelebića sokak.
Zatim izričito spominje Habibu Čelebić, zvanu Biba, opisuje je kao ljepoticu iz porodice Čelebić i povezuje upravo s pjesmom Čudna jada od Mostara grada. Donosi i kraću varijantu balade u kojoj Habiba umire, a Ahmo se vraća iz logora i prolazi Lukom ne znajući šta se dogodilo.
To i dalje nije matični zapis rođenja, smrti ili vjenčanja. Ne znamo datum Habibinog rođenja, ne možemo bez rezerve rekonstruisati njenu porodicu niti dokazati svaki događaj iz pjesme. Ali spoj Adamčikovog zapisa iz 1930. i Ćumurijinog kasnijeg istraživanja daje lokalnom predanju znatno ozbiljniju osnovu nego što bi je imala potpuno anonimna legenda.
Zašto Ahmo odjednom dobija drugo ime?
U ranom tekstu Biba kaže da je boli glava „otkad Čevro u logoru spava”, a samo nekoliko stihova kasnije moli majku da ne kune Ahmu. Je li Čevro isto što i Ahmo? To zasad ne možemo dokazati.
Ali „Čevro” nije riječ koju treba automatski odbaciti kao štamparsku grešku. U objavljenom prijepisu spiska više od pet stotina mostarskih muslimana iz 1906. nalaze se Mehmedaga Čevro, Mujaga Čevro i Salihaga Čevro.
Moguće je da je riječ o prezimenu, nadimku, drugoj tekstualnoj varijanti ili čak tragovima više priča koje su se u usmenoj predaji spojile. Formulaciju „Ahmo Čevro” ipak ne možemo predstaviti kao potvrđenu historijsku činjenicu.
Čelebić, Šestić i Šehović postoje na istom papiru.
Isti spisak iz 1906. navodi Alajbega, Hasanbega i Sulejman-bega Čelebića, zatim Dervišagu i Sulejmanagu Šestića te Abdurrezaka i Saliha ef. Šehovića.
To ne identificira naše likove i ne dokazuje da je upravo jedan od tih Šestića držao kafanu iz pjesme. Još manje dokazuje identitet „Šehovića Juse”. Ali potvrđuje nešto važno: prezimena koja balada koristi pripadaju stvarnom mostarskom društvu upravo u vremenu kada je pjesma, prema Adamčikovoj procjeni, mogla nastati.
Mostar u ovoj pjesmi nije dekoracija.
Nakon Habibine smrti Ahmo se vraća iz lagera. Pjesma ga zatim vodi gotovo kao po karti:
„Lukom prođe, mimo Bibu prođe,
te on ide luki na ogradu,
na ogradu Šestića kafanu...”
Luka i Ograda pripadaju stvarnoj topografiji starog Mostara. Čelebiće Ćumurija upravo veže za Luku, a prezime Šestić nalazimo u dokumentu iz 1906. Pjesma zato ne govori o neodređenom „gradu sevdaha”, nego gradi tragediju od konkretnih sokaka, porodica, kafane, logora i poznanstava.
To je jedna od stvari koje duga verzija vraća: grad više nije samo riječ u naslovu. Mostar postaje lik.
Majka sprema ruho. Biba sprema vlastita nosila.
U kratkim verzijama Biba je prije svega zaljubljena i bolesna djevojka. U zapisu iz 1930. postaje mnogo složeniji i tragičniji lik. Dok ona boluje, majka „ruho prelagaše” — preslaguje djevojačku opremu povezanu s udajom, kao da priprema budućnost koja možda više neće doći.
Biba još govori jezikom planirane svadbe. Majci šalje selam priji, Zibi Čelebić, i govori joj da se pripremi. Ali nekoliko stihova kasnije značenje svih tih predmeta mijenja se.
Umjesto svadbenog puta pojavljuju se nosila. Biba traži četiri čevre, izvezene rupce, da ih brat Meho veže za nosila — i unaprijed određuje mjesto Ahme u vlastitom ispraćaju.
„Nek ih Meho za nosila sveže,
Ahmo će mi pod nosila doći.”
Tu pjesma prestaje biti priča o ljubomori. Postaje balada o djevojci koja već organizuje posljednji prizor vlastitog života.
Jadna majka ruho prelagala,OD SVADBENE OPREME DO VIJESTI O SMRTI
još jadnija na telala dala.
Najokrutnija stvar u drugom dijelu pjesme jeste to što on ništa ne zna.
U danas raširenoj varijanti Ahmo često postaje momak koji „s drugom razgovara”. Time se lako čita kao uzrok Bibine ljubomore i bolesti. U zapisu iz 1930. njegova uloga je drugačija: on se vraća iz lagera i nije prisutan kada Habiba umire.
Prolazi Lukom, prolazi mimo njene kuće i odlazi među jarane. Čitalac već zna ono što Ahmo ne zna. U tome je sva napetost: vijest je stigla do grada, ali još nije stigla do čovjeka kojem će promijeniti život.
U kafani primjećuje da ga Sule gleda žalosno. Pita ga jednom. Pa još jednom.
„Zdravo glava — umrla Habiba!”
„Zdravo glava” pripada tradicionalnim formulama saučešća — želji da onaj koji ostaje živ izdrži gubitak. Pjesma zatim dodaje samo jedan fizički znak onoga što se u Ahmi dogodilo: „Za tri časa dođe čehra blijeda.”
Dvojica jarana. Dvije vrste gubitka.
Da je riječ o običnoj tragičnoj ljubavnoj baladi, mogla je završiti Habibinom smrću. Da je željela još jedan posljednji udarac, mogla je završiti Ahminim saznanjem. Ali pjesma tada fokus prebacuje na Sulu.
Sule savjetuje Ahmi da ode u mehanu, da se napije vina i rakije: vino će mu vratiti lice, rakija će pokušati „srce ugasiti”. Tek nakon toga saznajemo zašto Sule misli da razumije takvu bol.
„I meni su tako jadi bili,
kad se moja Đulsa preudala.”
Njegova Đulsa nije mrtva. Udala se za drugoga — za Šehovića Jusu. I Sule završava jednom od najokrutnijih rečenica cijele pjesme:
„Volio bih da j' umrla mlada,
već da se je za drugog udala.”
To nije razumna želja za nečijom smrću. To je ekstremni jezik ljubavne boli: smrt zatvara priču; tuđi brak je ostavlja otvorenom. Ženu koja je živa možeš opet vidjeti, čuti joj ime, proći pored kuće u kojoj živi sa drugim čovjekom. Gubitak se ponavlja.
Ali Sule te riječi govori upravo Ahmi — čovjeku čija je voljena žena zaista umrla.
Ono što je za jednog čovjeka „lakše”, drugome je najgora moguća sudbina.
Sule pati zato što žena koju voli živi bez njega. Ahmo pati zato što žena koju voli više ne živi uopće.
Sule pokušava ponuditi vlastito iskustvo kao utjehu, ali nesvjesno pokazuje da ne postoji univerzalna mjera za gubitak. On zamišlja da bi smrt bila konačnija i zato lakša. Ahmo bi, vrlo vjerovatno, dao sve da ima upravo Sulin problem — da je Biba negdje živa, makar pripadala životu u kojem njega nema.
Pjesma ne presuđuje čija je bol veća.
Samo ih posadi za isti sto.
Možda upravo zato iza posljednjeg Sulinog stiha više nema odgovora. Nakon takvog razgovora malo šta se može dodati.
Kako je od duge balade ostao njen najpoznatiji prvi čin.
Pjesma je dokumentovana na albumu Narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine. Himzina interpretacija postala je jedna od važnih tačaka njenog modernog života.
Na albumu A Secret Gate pjesma dobija novu publiku. Objavljeni tekst njihove verzije završava oko obećanja da će Ahmo Bibu uzeti — bez čitavog drugog dijela iz 1930.
Na albumu Nezaboravne Ahmino ime u stihu postaje neutralno „dragi”, a radnja se završava prije Habibine smrti.
Svaka promjena teksta mijenja i karaktere.
Nijednu kraću verziju ne treba jednostavno proglasiti „pogrešnom”. Upravo je mogućnost mijenjanja dio života narodne pjesme. Pjevač bira strofe, prilagođava melodiji, vremenu, publici i vlastitom pamćenju.
Ali promjenom stihova mijenja se i priča.
- Kada „otkad Čevro u logoru spava” postane „jer moj Ahmo s drugom razgovara”, Ahmo od odsutnog mladića postaje potencijalno nevjeran.
- Kada Ahmo postane samo „dragi”, nestaje konkretno ime koje pjesmu veže za mostarsko predanje.
- Kada se izbaci dženaza, Biba više ne predosjeća vlastitu smrt.
- Kada nestanu Ahmin povratak, kafana i Sule, nestaje i kontrast između smrti i ljubavi izgubljene drugom čovjeku.
Tako jedna razvijena balada o smrti i dva različita oblika izgubljene ljubavi može postati mnogo jednostavnija — ali i dalje lijepa — pjesma o djevojci kojoj je srce slomljeno.
Verzija sačuvana u Adamčikovom zapisu.
Pravopis je ovdje blago normaliziran radi čitljivosti, dok su imena, redoslijed i ključne riječi sačuvani prema objavljenom prijepisu. Poznati početak „Čudna jada od Mostara grada” nalazi se uz notni primjer iz istog izvora, dok štampani puni tekst počinje distihom „U Habibe, Čelebića zlata”.
U Habibe, Čelebića zlata,
svaka riječ je hiljadu dukata.
Jadna Biba bole bolovaše,
a majka joj ruho prelagaše.
Moja Bibe, ti rumena ružo,
kaži majci šta te većma boli.
Mila majko, mene boli glava,
otkad Čevro u logoru spava.
Kakav Čevro, voda ga odnijela,
zbog njega si dušo oboljela.
Mila majko, nemoj Ahme kleti,
reko me je na jesen uzeti.
Mila majko, selam ćeš mi priji,
miloj priji Čelebića Zibi.
Nek se sprema pre nedelju dana,
neka meni prva kona bude.
Mila majko, selam ćeš mi Ahmi
i njegovoj ostarjeloj majci.
Neka Ahmo u petak ne drijeme,
nek se Bibi pod nosila sprema.
Izvadi mi četri čevre, majko,
pa ih podaj mome bratu Mehi.
Nek ih Meho za nosila sveže,
Ahmo će mi pod nosila doći.
Zora sviće, Habiba izdiše,
zora svanu, Habiba izdahnu.
Jadna majka ruho prelagala,
još jadnija na telala dala.
Jadan Ahmo za to i ne znade,
već on kasno iz lagera dođe.
Lukom prođe, mimo Bibu prođe,
te on ide luki na ogradu.
Na ogradu Šestića kafanu,
gdje su bili Ahmini jarani,
među njima hadži-begov Sule.
Što žalosnim očim gledaš u me,
a bogati hadži-begov Sule?
Što žalosnim očim gledaš u me?
Zdravo glava, umrla Habiba!
Za tri časa dođe čehra blijeda.
Bolan Sule, zar se tako znanje,
a ja pošo u ašikovanje.
Haj otiđi u pjanu mehanu,
pa se napij vina i rakije.
Rujno vino donit će ti lice,
a rakija srce ugasiti.
I meni su tako jadi bili,
kad se moja Đulsa preudala.
Poznaš, brate, Šehovića Jusu,
on je moju obljubio Đulsu.
Volio bih da j' umrla mlada,
već da se je za drugog udala.
Riječi koje su nekada nosile cijeli društveni svijet.
Pjesma koju smo gotovo izgubili unutar pjesme koju svi znamo.
Kraće verzije Čudne jade nisu neprijatelj ove stare balade. One su razlog što je pjesma ostala živa i što početne stihove danas poznaju ljudi koji nikada nisu otvorili stari broj Sv. Cecilije.
Ali zapis iz 1930. vraća joj ono što je putem ostalo iza melodije.
Vraća Bibu koja unaprijed priprema vlastita nosila. Vraća Ahmu koji ne zna da je zakasnio. Vraća Luku, Ogradu i kafanu.
I prije svega — vraća Sulu.
Bez posljednje scene Čudna jada od Mostara grada je tragedija jedne ljubavi. Sa njom postaje nešto veće: pjesma o tome da postoje različiti načini da čovjek izgubi nekoga i da nijedan nema pravi lijek.
Jedan jaran nosi bol žene koja je živa, ali tuđa. Drugi upravo saznaje da njegova više nikada neće proći kroz vrata.
Prvi kaže da bi mu bilo lakše da je njegova umrla. Drugi više nema mogućnost ni da poželi da se njegova vrati — osim u pjesmi.
— STRIGOI
Dokumenti, istraživanja i diskografske reference
- Bruno Adamčik, „Tri napjeva iz Hercegovine”, Sv. Cecilija, god. XXIV, sv. 5, septembar–oktobar 1930, str. 168–171. Prijepis i reprodukcija dostupni su u zbirci Mostar u staroj štampi 2 te u arhivskoj objavi Nova Sloboda .
- Jasmina Talam, „Tragom terenskih istraživanja: narativni oblici u narodnoj muzičkoj tradiciji Bosne i Hercegovine”, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine – Etnologija, br. 53, 2024, str. 121–160. Izdanje Zemaljskog muzeja .
- Ismet Ćumurija, „Porijeklo Čelebića u Mostaru – Čardak u mahali Luka”, Most, br. 125–126, 2000. Digitalno izdanje časopisa Most .
- Objavljeni prijepis spiska mostarskih muslimana iz 1906. godine, korišten ovdje samo kao potvrda prisustva prezimena Čelebić, Čevro, Šestić i Šehović u tadašnjem Mostaru: Mostarski.ba . Spisak nije popis stanovništva i sam po sebi ne identificira likove iz balade.
- Biografski podaci o fra Bruni Adamčiku — rođenje 1908. u Konjicu i kasniji studij na Glazbenoj akademiji u Bratislavi: biografska bilješka .
- Himzo Polovina — Čudna jada od Mostara grada, album Narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine, 1972: Apple Music .
- Mostar Sevdah Reunion — Čudna jada od Mostara grada, album A Secret Gate, 2003: Shazam / song details .
- Saša Matić — Čudna jada od Mostara grada, album Nezaboravne, 2010. Službeno objavljeni tekst i snimak: YouTube .
No comments:
Post a Comment